Zablaće | Stipe Grgas

TEBI

 

Kad bih i htio izreći pjesmu ljubavnu
to više ne bih mogao svojim glasom
Ti bi mi
moja Koleda
uvijek već bila u glasu

Kada bih danas nešto htio kazati o ljubavi
stajala bi uz mene
dok bih ja njih sve postrojio
kao ispred streljačkog voda

Postrojio bih crnokosu djevojčicu
mačkooku djevojčuru
medoustu
onu priprostu i onu lukavu
onu prpošnu
onu čije su slabine bile žitna polja
livade paprati
Postrojio bih sve koje sam zaodjenuo u metafore

Ti bi stajala pred njima
srnooka Crničko
i zbacila plašt riječi
razotkrila njihovu
golotu

Jer ti stojiš i s ovu stranu metafore
na tlu
dodirujući ga stopalom
stojiš na tlu
crpeći iz njega
svjetlo svijetlosti
toplinu ljubavi
energiju