Zablaće | Stipe Grgas

SAMOĆA

Reći ćete da sam se povukao
da me nema među ljudima
Ugledavši me
dok ste uposleni oko vaših brodića
vaših vrtova
možda ste dobacili da koračam kao mjesečar

Što biste tek rekli za zombija
koji korača pustim ulicama
borovom šumom i obalom
zombija koji zna
da nam se prikrada sve okrutnija životinja
svežder
koji će nam se kao korlak
došuljati na vrata
nevidljiva životinja
koja ovdje
kao i drugdje
zariva svoje očnjake
u zemlju tijelo
u vrijeme

Ovdje gdje smo se nekoć ravnali po oblacima
po boji mora
ptičjem letu
sada stoluju eksperti valutnih klauzula
čitači GUP-a
developeri
financijeri
i ovdje nas ubija kreštanje poreznika
krivokletstvo nekažnjena skota
lažnih procjenitelja
cijene budućnosti

Ovdje mi je posve jasno
misliočeva poruka
da nas samo jedan bog može spasiti
Ja bih dodao
možda kataklizma
koja bi prodrmala piramidu vrijednosnica
zaloga i obećanja
možda Veliki Jubilej
koji bi izbrisao i zajmove i dugove
podario nam prozračnu čistinu
iz koje bi dužnik i vjerovnik
mogli moći sve započeti iznova