Zablaće | Stipe Grgas

CRKVA

U knjizi Sedam stoljeća šibenske biskupije
zablaćka se župa dvaput spominje:
Prvi put kao mjesto pogibije
don Ive Šarića 1944. godine
Po tom su nam pitanju ruke čiste

U opisu poraća u šibenskoj biskupiji
don Ante Skračić ne kazuje ništa
o zablaćkom udjelu u obračunu s crkvom:
ne spominje udarce kamenja o vrata kapele
ne spominje kišu kamenja koja je zasula svećenika
dok je blizu solina napuštao selo
Štiti li šutnjom don Skračić svoju nekadašnju pastvu?

Ja to spominjem ne zarad pokude
niti bih držao prodiku
prvi se ne bih bacio kamena
Spominjem to jer je kamen bačen iz zaklona
jer su se počinitelji pritajili
kao što je kod nas uvijek neke zadrške
koja nas štiti od ozbiljnih zlodjela
ali nije štit od zluradosti i zavisti

I premda znam da je jednom ovdje brat nožem na brata nasrnuo
zbog isparene mreže
više mi govori prizor dva službenika u poglavarstvu
koji su se zajapureni
popljucali
u doslovnom smislu te riječi

Savršeno grezi ljudi
despitoži i despitože
nedovoljno zli
za zločin
nedovoljno dobri
za veliko dobročinstvo
despitožna čeljad
za maliciju spremna

Kada don Skračić drugi put navodi svoju nekadašnju župu
piše da je ovdje glede crkvenih sprovoda bilo najbolje
jer je ovdje samo jedan sprovod bio bez svećenika
Tko je zakopan bez svećenika ne znam
ali slutim da se svećenika zvalo reda radi
da je to bilo više iz straha
nego iz iskrenog kajanja