Zablaće | Stipe Grgas

GOSPODARI LJETA

U svilčevoj čahuri
nategnutoj nad unutarnjim morem
za jare podneva
hodali smo selom
skrutnutim u omari
Gospodari ljeta
mislili smo da nam ni bog nije ravan

Kada su prvi ljetni nomadi stigli
na ovu ubogu obalu
nismo se pitali što ih je privuklo
kruzima i škrapi
lažini
nedovršenom nasipu u vali
Blenuli bi
zagledani iz rive
u krv sumraka
tamo iznad Zlarina i Prvića
Vraćali bi se i razapeli šator
ispod istog bora
kao da su svoji na svome
vadili s nama
pidoče kamenice
periske
gostili se s nama
na večerama rastuće požude
Nismo znali da suše školjke
da bi iz njih
u dalekim zimama
oslušnuli zov ove obale
obale na kojoj smo mi
gospodari ljeta
pohotnici
bili lovci
a htjeli biti plijen

Ostarjeli satiri
i sada znadu osmotriti svoje nekadašnje lovište
Na njemu više nema nimfi
nema ni gospodara ljeta
tek u beton urezana imena
strasti
zapomaganja
imena koja će jugo izgristi
zauvijek isprati