Zablaće | Stipe Grgas
Kada bih mogao još jednom porazgovarati sa Seamusom Heaneyem (1939–2013), zadnjim bardom 20. stoljeća, rekao bih mu:
Ne, dragi Seamusu, ni ovdje nema prerija
koje u suton režu veliko sunce
Više nego na tvom zelenom otoku
sve je ovdje skučeno
ubogo i malo
Ovdje lopatu u zemlju ne možeš zariti
Plitka je
Zamahnem li lašunom
udarit ću u kamen
Katkada zaiskri
Rekao bih mu da me je zadivio skromnošću kada mi je rekao da su svi irski pjesnici samo fusnote velikom Yeatsu. Iz Yeatsovih visina sišao je na zemlju i to iskustvo pretočio u „zemnost“ svojih stihova.
Sadržaj
I.Urednikov izborPočeci
Podrijetlo (I)
Podrijetlo (II)
Podrijetlo (III)
Utemeljitelji
Čovjek i more
Domorodac govori iseljeniku
II.
Suhozid
Urednikov izborJadran kakav je nekad bio
Zablaćki sapun
Patrijarsi
Urednikov izborŽene
Rodoskvrnuće
Pogled stranca
Murka
Salbunari
Posao
Zov divljine
III.
Rat
Govori Fritz Raedler
Dvanjka
Urednikov izborGlad i rat
Ja i Fritzova ljubavnica
Moj stric u ratu
Galebovi
Onaj rat
Ovaj rat
IV.
Novo vrijeme
Red vožnje
Blizina
Crkva
NK Polet
Lopta u mirovini
Mol
Gospodari ljeta
Striptease
Pod slarom
Tice
Narikače
Duša blagorodna
Jabuka
Urednikov izborVrijeme moje matere
Golf u Zablaću
Ulje
Posmrtno slovo
V.
Zablaćani u svijetu
Na bruklinškom mostu
Prvi povratak
Lučki radnik
Djed po materi
Muška loza
Bijela udovica
„Pajpkoveri“
Fotografija
Rad i zanati
Na Staten Islandu
New York Flyers
Zalogaj
Zagonetka
Zablaće close
Zablaćani u Boontonu
VI.
Bracera
O prezimenu
Samoća
Nostalgija
Političarima
Mreža se steže
Tebi
Plavi vrt
30. kolovoza 2007.
Sklonišna zaštita
Geografija zemlje
Zidovi
Jednoć noćobdija
Bazen
Ja i Zablaće
Pupkovina
Starost
Oporuka
Mirilo
Ako bude povratka
Neopjevani kraj
Dalmacija
Uglas
Prevaga
Hrvatski pjesnici
Šibenski bard
Ispod Svilaje
Grančigula
Metamorfoza
Na kraju godine
Otvoreni kraj ili fusnote bez kojih se može…
Impresum
