Zid i fotografije kraja | Miroslav Mićanović

GOST

Što je biblijska priča?
Među okupljenom rodbinom sjedi gost. Zapravo slučajan poznanik iz bolnice, ujaka, koji je bolestan ostao i dalje tamo ležati. Dolutali je mutavac bez ikoga svoga živog. I mrtvog. Otac ubio majku, oca odnijela voda, muca ko škripa s dosadna zastarjela obiteljskog gramofona.
Rodbina sjedi, priča, jede, sređuju se poslovi i računi. Načičkane dječje glave svijetle oko ekrana, zalijeću se njihove oči na osrebrene kukce. Zuj kutije, glas govornika.
Krate se sjene i zraci nepomičnosti. Maketa jednog mlina, žrvanj i šum protekle vode u prsima. Prošli, svi mrtvi u tijelima. Stari se, osakaćuje godinama. Podočnjaci, proteze, zubala. Trbusi. Žuč.
Gost pije i maše na odlasku ko starim odbačenim brodskim zastavama. Namješten mu je krevet i donesena čista posteljina. Spušta se noć, ljudi se ljube i polako razilaze svojim kućama. Gost nema gdje stići. Ugašeni su zadnji jezičci razgovora i samo svijetli iznad stola s hranom. Iz čaše blago hlapi nedopijen alkohol. Živi su ustali od stola i odvezli autima svoje mrtve. Umorna žena odlazi spavati. Domaćin će prije toga obići gosta dva-tri puta i ostaviti mu čašu vode pokraj uzglavlja.
Stvarno, što je danas biblijska priča?