Zid i fotografije kraja | Miroslav Mićanović

GRRAFITI

zavodim te stomakom, evo gotskog
mača, srednjovjekovlja i smrada,
evo glasa u svakom prolazu, sit
hrane knjiga zaželjet ću grudu
snijega, orah tvoje sise, pogleč:
smeđa prašina u dječjim rukama,
golemi organi na zidu, oči među
tvojim nogama, više se, i to me
raduje, sramiš sramne vještine
snimanja, kad u tvoj kadar uleti
znojan starac, boce radenske i
vina, prijetim ti: ubila si još
jednoga starčića, ub ila si,
spremaš kameru i počet će naš
razgovor, od seksa ništa, kad
uz otvoren vrt, željezo, plastiku,
počinju neka konačna pitanja o
gradnji, godinama i
našoj smrti (koju smo već oboje,
na sreću, prošli) pa te sav smiren
i nešto malo sretan vodim na prvu
današnju kavu