Zid i fotografije kraja | Miroslav Mićanović

KAKO ONDA PISATI PJESME

Vinku Šimiću

ta slika svetog Jurja i
zelene aždaje pod kopljem,
zagledani oči u oči,
to je nepomičnost na koju smo
stali, kamen zaglavni,
djetinjstvo,
to su ljudi koji čuče, ka-
tolici u Bosni, na Andama,
tetovirana koža, križ,
ljudi koji se vole, znaju,
puše, piju vodu od ruke do
ruke, nepomični ljudi
srpanj, ljudi prosinac, škrinja
zavjetna,
slika je to objave, hašiš,
otkrivena Amerika, Kolumbo,
noge u vodi, perina i san,
to su kukci nemoćni pred
zelenom nemani u nama, pad
bez spasa, poraz što se hrani
našom slezenom, našim
riječima,
snaga koja otječe ispod koplja,
u rijeku, u bezdan,
kraj