Zid i fotografije kraja | Miroslav Mićanović

STABLO ŽIVOTA

Prožima me
a kažu da je u zemlji
Mihajlo Nikolić

pališ svjetlo u kući
svojoj, pališ svjetlo u kući
svojoj, a čak se ni to ne mora
reći o pokretu ruke i
udaru prekidača; nad običnošću,
nad sastavom vode, tvari,
nad prahom kućnog boga – umiren
si sintaksom novina, glazbom kave,
značenjem tiskarskog sloga,

pališ svjetlo u kući
svojoj, na ekranu, na otkrivenom
stablu života, Antilima, i
sad si neporeciv i
sad si uvjeren: konačno, sve se
može dozvati – struktura
kosti, dob dobra i zla,
– – – – – – – – – –
(?) umoran svjetlo gasiš, polaziš na počinak
– – – – – – – – – –
ali, kad će uvidjeti strast
korijena, strujanje gomolja, novu tamu
istine