Zid i fotografije kraja | Miroslav Mićanović

ZAGREBE, KOJI JESI

(citati)

pozivi

Grad prvo postane veliki crni telefon, hora, u koji viču iz plemenske daljine, slijeću ptice glasovi, sestre, dalji i bliži rođaci, prijatelji, vuku se u repovima. Samo u daljini svijetli ptt kutija, isijava raster nestvarna tlocrta budućega bijeloga grada. onda im viču u slušalicu, pružnim radnicima, vinogradarima: “Rođaci, nek vam je ovo zadnji put. Ja nisam svemoćna.”

dolazak

Grad promijeni godišnje doba i postane začuđeni rujan kolodvor konjanik, ušetaju ga torbe, krv i maslinovo sveto ulje. Tvoje slabo mjesto, plexus, trbuh hrani hitro slikama to ti je, to ti je. izrežeš vlastito oko na četvoro i sretan jedriš od toga prvog čuda umnožavanja. Franjo Taxi vozi te do tvoje prve postaje, gdje ćeš se odlučiti za knjige.
Onda on isključi taximetar i kaže: “Koliko bih ja samo mogao zlata ponijeti ispod svoga jezika.” Grad je, vjeruješ, po mjeri tvoga tijela. Diska u glavi. Prečuješ bradati uzvik ispred zgrade radija odvratni apokaliptični grade. Ne vidiš tigrove
mrke sjene na svome licu. Nagnut nad knjige mrtvih i živih. Čuvaš ih u malim balonima i tako oni lebde. Govoriš to što duša saznaje u toploj postelji i s ključem se, snijegom, vraćaš kući. Vježbe: fernsehen, fressen, ficken. Zbilo ti se to 1981, u iznajmljenoj vlažnoj sobi, zatekao si u krevetu: umjesto PORUKE pritisni na PLAY i slušaj me. Prije toga raskomoti se, otuširaj i lezi. UŽIVAJ. Snimljeno je do br. 303. Plin sam zatvorila.
Onda je vrpca ponavljala: “Voli te tvoja mala životinjica.”

funkcija

Grad postaje tvoje obredno mjesto. Očistili su te, ogoljeli i što si ti očekivao. Sve si ono što se događalo drugima, sada ne moraš ni vjerovati ni sumnjati. Sve završava u traženju. Pa postaješ npr. kolega i vode tvoj osmijeh i zube po hodnicima. Živiš u privremenostima. Sjedaš na bicikl i dahćeš mogu, mogu. Brzo te pročitaju.
Onda Honegger stavlja Jeanne d’Arc na lomaču: prolog / glasovi neba / KNJIGA / glasovi zemlje

preseljavanje

Grad rodi jedno mrtvo dijete i žena otkrije grudicu snijega na dojci i kaže: kad sam se tuširala, napipala sam kvržicu slučajno. Grad tvojoj ljubavi sa 6 dječaka na biciklima baci sladoled u lice i kaže: fuck you. Grad s jednom ženom otvori vrata tvoje sobe i kaže: ja sam 17 selidbi. Grad drugoj koja govori 5 jezika pokaže: ima mjesta za tebe u proizvodnji kobasica. Grad na hodniku FF s crno-bijelom košuljom pita: zar tebe ne muči brzina puža i Ahilova peta u prašini. Slišiš kako Lyn uči glagole i čudi se da Zagreb ima milijun stanovnika.
Onda preseliš u svoju glavu i gledaš zvijezde.