Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave | Krešimir Pintarić

DOBA NEVINOSTI

erotska priča?

1.

Prvo će ga uštrojiti. Onda će ga slomiti, do zadnje koščice. Za kraj će ga prodati talijanskim SM homoseksualcima kao Gimpa.

Tu je sekvencu znao svaki spolno aktivan muškarac u Osijeku i bližoj okolici. Petar, Dijanin brat, pobrinuo se da oko toga nema nikakvih dvojbi. To ipak nije moglo spriječiti akutnu ekspanziju muških spolnih organa kada su bili u Dijaninoj blizini.

Skoro da je bila tipična maturantica opće gimnazije, dakle, zločesto dijete s tijelom i potrebama žene. Ali samo skoro: Dijaninu je samosvijest nadmašivala jedino njezina privlačnost, a njezine su savršene crte lica bile istaknute dugim, vitkim nogama i jedrim, ne velikim, grudima koje su svjedočile da je gravitacija najobičnija urota fizičara. I ono najvažnije: za razliku od većine ljepotica koje se kočopere po muškim časopisima, bila je od krvi i mesa.

Petar, njezin brat, bio je iznadprosječno nadareni ovisnik o adrenalinu i jedan od glavnih ljudi osječkog podzemlja. I potpuno lud kada je riječ o Dijani. Dario ga je znao iz T-Rexa gdje je ponekad s njim igrao bilijar. Da nije imao smrtni strah od Petra možda bi i primijetio da mu je drag, iako je sigurno da je “biti drag” izraz koji nitko u Osijeku ne bi upotrijebio kada bi htio opisati Petrov odnos prema bilo kojoj osobi. Općeprihvaćeno mišljenje pripadnika muške populacije bilo je da je najviše što čovjek može učiniti za svoje zdravlje to da s Petrom jednostavno ne stvori nikakav odnos. S druge strane, nježniji spol je bio sklon s njim ulaziti u odnose koji su gotovo u pravilu težili produbljivanju.

Unatoč tome što bi se Darijevo stvaranje odnosa s Petrom moglo okarakterizirati kao devijantno ponašanje, ni za njega ne bi bilo pogrešno reći da je bio skoro tipičan maturant opće gimnazije, što znači da je gledao kako izbjeći što više nastave i umjesto toga po rupama pospremiti što više bilijarskih kugli. Njegovo uklapanje u maturantski prosjek podrazumijevalo je i često sanjarenje o razdjevičenju Dijane. Ona se pritom, naravno, zaljubljuje u njega spoznavši njegovu karakternu i spolnu snagu i nakon toga jedino o čemu može misliti jest njegova muškost duboko u bla bla bla bla bla i bla. Ukratko, sve sam pubertetski užas.

Ipak, najveći problem njegovih sanjarenja bio je, kao što bi to bio i u stvarnosti, kako doživjeti sljedeće jutro. Ponekad bi njegovo sanjarenje završavalo odlaskom u inozemstvo i Dario je u tim trenucima bio siguran da to ne bi bila prevelika cijena kada je u pitanju tako plemenit cilj. I to po mogućnosti neko daleko i veliko inozemstvo. Recimo, Amerika. Dario je znao da je Amerika velika. Točnije, ogromna i puna mogućnosti. Ali u njegovim očima takav je bio i Petar.

2.

Dario je upoznao Petra upravo za glavnim bilijarskim stolom u T-Rexu. Taj je Longoni stol imao, opravdano, reputaciju najboljega u gradu. I zato je Dario, kada mu je dosadilo u Soundu pobjeđivati svoje vršnjake, počeo dolaziti u T-Rex, koji je bio poznat kao mjesto na kojem se igra najbolji bilijar, ali i mjesto na kojem se samo povremeno zateknu mušterije koje svoje prihode ostvaruju s ove strane zakona. Policija je, iz nepoznatih razloga, zaobilazila to mjesto. Prvih mjesec dana je samo gledao starije kako igraju. Pred njim se otvarao novi svijet, svijet poteza koji ranije nisu dolazili u obzir. U tih mjesec dana je uspio uvjeriti svoje roditelje da će proći s pet ako mu kupe solidan bilijarski štap. Napokon je odabrao tamnozeleni Zenithov štap u metalnom kovčegu. Nije mogao vjerovati koliko roditelji mogu biti slijepi i glupi kada su u pitanju njihova vlastita djeca.

Dario je s Petrom igrao bilijar odmjereno, s puno dobrih poteza, ali i sitnih, uvjerljivih grešaka koje su Petru omogućavale pobijedu. Ne prečesto da ne bi bilo sumnjivo. Petar je bio sve samo ne glup i Dario je to dobro znao. Iako se nikada nije do kraja oslobodio straha, što je omogućavalo da se dio grešaka dogodi sasvim spontano, uživao je igrati s Petrom. Kada bi njih dvojica igrali za glavnim stolom, sva ekipa iz T-Rexa bi gledala i tiho komentirala partiju. Dario je bio siguran da su to trenuci za koje će kasnije moći reći da ih je proveo u božjoj milosti. Doista je uživao u toj čudnoj mješavini adrenalina i serotonina. Pogotovo kada bi Petar nakon pojedinih nadahnutih Darijevih poteza izrekao kakvu suzdržanu, ali neprijepornu pohvalu. Uvijek bi osjetio kako mu se obrazi žare i povukao bi se dublje u sjenu ili jače nabio šilt svoje omiljene bejzbol kape.

Tako je bilo i tu večer dok u T-Rex nije ušla Dijana. U tom je trenutku i tiho komentiranje zamrlo i Dario je bio siguran da bi mogao čuti kako gori duhan u Petrovoj cigareti da iz zvučnika nije izlazio novi Stereo MC’s. Svi su se okrenuli, ugledali Dijanu i potom zabili poglede u zemlju. Jedino što je moglo ukloniti svaku erekciju u Dijaninu prisustvu bilo je prisustvo njezina brata. Dario je Dijanu znao samo preko nekih zajedničkih poznanica tako da bi ponekad s njom izmijenio koju riječ ili pozdrav, ali nikada ništa više od toga. Petar je pogledao Darija kao da želi reći nemoj-misliti-da-mi-je-drago-što-prekidam-igru i otišao do Dijane. Razgovarali su, a onda se vratio do stola.

“Moram ići nakon ove partije”, rekao je kratko.

“Šteta, dobro nam ide”, odvratio je Dario pokušavajući se usredotočiti na igru, što je u Dijaninu prisustvu bio potpuno pogrešan pristup.

3.

Petru je nedostajao još jedan potez da završi partiju i upravo se spremao izvesti ga kada mu je zazvonio mobitel. Zlovoljno je otpuhnuo, izvadio mobitel i udaljio se. Dario je strpljivo čekao da se vrati. Vrativši se, Petar ga je kratko pogledao i upitao: “Imaš auto?”

Dario je samo kimnuo.

“Učini mi uslugu: odvezi moju sestru do prijateljice u Retfalu i onda do Napoleona”, rekao je. Ne može se reći da je molio za uslugu, ali to nije bilo ni potrebno. Dario bi prije šupkom rekao “jedino se tako može objasniti istraživačko ponašanje koje nije povezano s nagradama ili je čak kažnjivo” nego Petru “ne”.

Dok su izlazili, Dario je izgledao kao da ima smetnje u prijemu samoga sebe: trenutak je imao boju, već sljedeći ne. Ispred T-Rexa bilo je parkirano desetak automobila. Dario je prišao savršeno očuvanom crvenom Opel Kadettu starom 32 godine. Otac je sav sretan kupio taj auto prije neka dva mjeseca Dariju za 18. rođendan. Glavni razlog za njegovo zadovoljstvo prilikom kupnje bio je jedan prilog u središnjem dnevniku koji je govorio o prometnim nesrećama u kojima stradavaju mladi vozači i čija je temeljna tvrdnja bila da su tri glavna uzroka tih nesreća neiskustvo vozača, alkohol i brza vožnja. Kako je ipak bio toliko normalan da bude svjestan da maturanta ne možeš spriječiti da pije i da novopečeni vozač ne može steći iskustvo ako ne vozi, Darijev otac je odlučio spriječiti ga pod svaku cijenu da vozi brzo. Taj prekrasni ulašteni Kadett nije mogao voziti brže od 70 km/h. Dario mu je rekao kako pristaje da mu se svi smiju zbog toga jedino ako plati ugrađivanje dobrog razglasa. Stari je Kotroman pružio sinu ruku i to je bio dogovor.

Unatoč dobrom razglasu, Dario je bio uvjeren da izgleda smiješno u Dijaninim očima.

Dok je petljao s ključevima oko bravice, čuo ju je kako govori svom bratu: “Jesi siguran da on ima pravi auto? To crveno podsjeća na auto, ali samo malo. Iako ima nekog šarma, zar ne?”

Petar je sjeo u svoj metalik sivi X-Type Jaguar, pogledao Kadett, odmahnuo glavom i rekao: “Nemoj brzo voziti”.

Zatim je kresnuo motor, prouzročio potres u krugu od 100 metara i odvezao se u pravcu Donjeg Grada. Dario je otvorio vrata Dijani i pri tome se skoro naklonio. Ona se osmjehnula i rekla: “O, da. Definitivno ima šarma”.

Užarenih je ušiju sjeo za upravljač i okrenuo ključ.

Ništa.

Ponovio je tu radnju još dva puta. Opelov motor je na kraju sretno zastenjao i Dario je s olakšanjem udahnuo zrak. Bez ikakvog razloga. Zabava je tek počinjala.

4.

“Što to svira?” pitala je Dijana nemarno grickajući uvojak kose. On se trudio biti hladan uopće se ne plašeći da bi mogao ispasti hladan.

“To? Sviđa ti se? Inače to ne–”

“Sviđa mi se”, prekinula ga je.

“Bossa nova. Stan Getz. Luiz Bonfa”, zbrzao je ovaj put Dario želeći biti siguran da ga neće prekinuti prije nego kaže sve što je smislio. Zasad.

“Je l’ to nešto kao Babić? Finka? Moguš?”

Pogledao ju je zbunjeno i s divljenjem. Na sebi je imala sandale i kratku svijetlu ljetnu haljinicu, strukiranu, ali ne pripijenu, koja je na neki posebno skroman način isticala njezino savršeno tijelo, tu samouvjerenu pubertetsku ženstvenost. Pogledao ju je iz profila. Gledajući njezin odsutni izraz lica, učinilo mu se da uopće nije ni svjesna da razgovaraju. U trenutku kada mu se pogled počeo spuštati i kurac dizati, pogledala ga je tako da je morao jednim oštrim trzajem glave vratiti pogled na cestu. A vožnja Strossmayerovom nije bila nešto što bi mu moglo pomoći pri zanemarivanju zategnutih oblina što su se nalazile nadohvat ruke. Da pokuša ne ispasti potpuni idiot, hrabro je krenuo u razgovor: “I gdje onda točno u Retfalu idemo?”

“Ti samo vozi, već ću ti reći gdje da skreneš.”

“Pretpostavljam da si ti šefica.”

“Znači nije samo šarm. Ima tu i inteligencije. Što je sljedeće?” veselo-zajebantski cvrkutala je Dijana, a njega je naizmjence mučila erekcija i srčana aritmija.

“Znaš li ti postupak oživljavanja?” upitao je Dario koji je pod utjecajem zdravstvenih tegoba naginjao tome da postane vrlo iskren, a za što je u ovom slučaju bio svjestan da nije jako dobra ideja. No, budući da su mu misli i tjelesni organi bježali na sve strane, osjećao se kao da ima sve manje i manje za izgubiti.

“Zaustavi auto”, oštro je rekla.

“Zašto? Mislim, pa, ne mogu tek tako stati nasred ceste i–”

“Zaustavi auto.”

Zaustavio je auto. Nije imao snage za raspravu. Točnije, osjećao se kao da nema snage ni za što. Iako je bio nasred Strossmayerove i to u neposrednoj blizini gravitacijskog središta svog života, odjednom ga je obuzeo osjećaj da je stigao na kraj puta. Kao da se oprašta od života. Bilo mu je drago što je barem stari Stan Getz tu da ga isprati. Pogledao je Dijanu. Bio je beznadno zaljubljen. Bio je u kasnom pubertetu što znači da je i inače bio zaljubljen, ali u tom trenutku je bio izrazito zaljubljen. S druge strane, ona se trudila izgledati ljuto, ali se inače sjajno zabavljala. I ona je bila u kasnom pubertetu, ali je već bila naučila nešto o sebi i svijetu oko sebe što joj je omogućavalo da se dobro zabavlja u situacijama u kojima su drugi bili skamenjeni: kako god nešto izgledalo, nije kraj svijeta. Otkopčala je sigurnosni pojas, nagnula se prema polumrtvom Dariju i poljubila ga: nježno, ali odlučno. Da je kojim slučajem Dario živio u crtiću, u tom bi mu se trenutku kao mačku Tomu odvojio gornji dio lubanje, omogućujući na taj način izjednačavanje unutarnjeg i vanjskog tlaka. Da je kojim slučajem živio u porno crtiću, kurcem bi probio ulašteni crveni krov 32 godine starog Opel Kadetta. Međutim, budući da je živio u Osijeku, osjećao se kao da je netko iz njega isisao sav zrak i tada je po prvi puta shvatio značenje pojma “implozija”. Gomila kemikalija i sitnih strujnih udara jurnula je mozgom i tijelom. Osjetio je nešto toliko snažno da je u jednom trenutku utihnuo i Stan Getz i stari Opelov motor. Činilo mu se kao da samog sebe promatra kako se ljubi s Dijanom, kao da ga je netko izbacio iz njega samog. Bio je siguran da se nikada nije osjećao tako… Dobro? Nije bio siguran da je “dobro” prava riječ. Nije se osjećao dobro. Barem ne onako kako se inače osjećao kada je govorio da se osjeća dobro. Bio je siguran da se ne osjeća dobro, ali je znao, po prvi put je bio siguran da napokon TOČNO zna što želi u životu. Taj jebeni osjećaj. Taj nevjerojatni osjećaj. Želi znati kako uvijek moći osjetiti TO. Nije bitno koliko je teško, hoće li mu srce stati ili neće, koliko je opasno, ali uvijek mora postojati način da se čovjek osjeti živim, i to ne samo usko medicinski ili formalno-pravno. Čvrsto je držao Dijaninu glavu, pritiskajući njezina usta na svoja, omogućujući tako nesmetani protok čiste sreće kroz svoje tijelo.

5.

Da se mene pita, priča je mogla završiti i ovako. Ali nikoga nije briga kako bih ja htio da se priča završi. Bez obzira na moje sklonosti, žanr traži svoje.

U ovom mi trenutku žanr prigovara da gdje je tu jebena erotika, da je Dario mogao barem pokušati zabiti nos među te jedre i mirisne grudi, ako već ništa drugo, da što ja mislim da onaj zlokobni Damoklov mač od Dijaninog brata može tek tako ne spustiti se na glavu našeg glavnog junaka itd. itd.

Isto sam tako svjestan da je ljubitelje erotskog žanra teško očarati, ili barem baciti na koljena, metanaracijskim ispadima najgore vrste i da je ovaj odlomak erotičan valjda jednako kao i onaj obavezni filmski odlazak naše junakinje u kupaonicu prije nego će se zajedno s našim junakom predati tjelesnim strastima. (Molim da se pribilježi da u ovom kontekstu ne koristim izrazom “najniže”.)

Ovdje moram još napomenuti da u svom skromnom spolnom iskustvu nemam potvrdu za tu pojedinost koja je, čini se, uobičajena sastavnica filmskog spolnog života. Možda to ima veze s Amerikom, Hollywoodom, Balkanom, njihovom interakcijom ili nečim drugim što si uopće ne mogu predočiti. Ipak, najvjerojatnije to ima veze s mojim, nažalost, skromnim spolnim iskustvom.

6.

Poljubac je bio dobar, čak i odličan. U to nije bilo nikakve sumnje. Ali Dijana nije mislila da je u redu da večer ostane na tome. Zato je polako, ali odlučno odmaknula usne od njegovih i tiho rekla: “Vozi na hipodrom”.

Dario je u tom trenutku naslutio i raj i pakao koji stoji pred njim. Pogledao je grad oko sebe. Učinilo mu se da ga prvi puta vidi. I pomalo kao zadnji: sve te boje i oblici u njegovim očima su bili tako mekih i nejasnih rubova kao da su stizali ravno iz njegova sjećanja. Ili mašte. Ubacio je u prvu i krenuo.

Spustivši se na hipodrom, vidjeli su da neće biti tako jednostavno naći miran kutak. Napravili su dva kruga po stazi prije nego što su odabrali mjesto koje je od drugih parkiranih automobila bilo na pristojnoj udaljenosti.

Za razliku od njega, ona je točno znala što hoće i kako će to dobiti. Zato ga je zamolila da spusti sjedala, ukoliko je to u njegovom autu moguće. Potom je elegantno zavukla ruku ispod haljine i u jednom potezu izvukla gaćice. Prije nego li je Dario uopće bio svjestan što se događa, ona ih je spremila u torbicu. Zatim ga je privukla k sebi i spustila njegove usne na svoj vrat koji je Dario isti trenutak počeo ljubiti. Osjetila je kako je uzbuđen, nježan i gotovo drhturav, čime je potvrdio njezina predviđanja: bio je to najbolji znak da će večer biti savršena. Darijevi poljupci su se počeli spuštati, kao i njegova lijeva ruka koja je svesrdno, ali polagano ispitivala njezine grudi. Da nije bilo proklete gravitacije, mogao je to raditi s obje ruke.

Osjetio je kako joj bilo ubrzava i dah postaje kraći. To mu uopće nije pomagalo da zadrži posljednje ostatke razuma. Spustio je lijevu ruku s Dijaninih grudi i pokušao otkopčati hlače. Međutim, ona ga je uhvatila za ruku i on je zastao. Pogledao ju je. Isprva je pomislio da je nešto krenulo krivo. Ali kada je vidio njezine poluzatvorene oči i kada je ona povukla haljinu preko svojih kukova i otkrila bijela bedra, ravni trbuh i u njegovom podnožju sitan čuperak stidnih dlačica, Dario je gotovo s poštovanjem spustio glavu i poljubio je, prvo u pupak, a onda polako krenuo prema dolje. Ne gledajući ga, rekla je: “Spusti se”.

Održavajući težinu na desnoj ruci, prebacio se među njezine noge i nekako se uglavio u tijesnom prostoru predviđenom za suvozačeve noge. Dijana se podigla na sjedalu koliko joj je to bilo izvedivo i tako mu omogućila da nježno i polako počne usnama i jezikom ispitivati njezinu vlažnu pičku. Uskoro su se pokreti usta i jezika u potpunosti uskladili s pokretima kukova. Zbog tog se usklađivanja Dario osjećao kao da mu netko u gaćama pokušava podići šator. Ali čim je ispustio Dijanine grudi kako bi otkopčao hlače, zastala je, rukama potražila njegove i vratila ih na sebe. Onda je kroz glazbu čuo da nešto govori. Učini mu se da je rekla da nije vrijeme za korjenite promjene. Da nije bila u pitanju njegova koža, dobro bi se nasmijao. Ovako je samo privremeno odustao od svoje nakane i nastavio provoditi u djelo Dijaninu. Nakon nekoliko minuta, pokušao je ponovno odvojiti ruke i usta od Dijane, ali je njezina reakcija bila još brža i uvjerljivija nego prvi puta. Prokleo je u sebi 21. stoljeće. Ženska prava. Manjinska prava. Ljudska prava. Popis nije baš impresivan budući da je Dijanino uzdisanje postalo toliko sladostrasno da je Dario gotovo instinktivno i na brzinu poglasnio Stan Getza: ukoliko ne bude čuo Dijanu, kao i vlastite misli, možda ipak uspije ne svršiti u gaće. Ubrzo su njezini pokreti postali istrzani i on je svom snagom i jezikom upro među njezine usmine. Nakon toga su mu Dijanina bedra snažno stisnula glavu, a zatim je i u grču i uz pomoć ruku odmaknula od sebe.

Dario je digao pogled i vidio samo Dijanin obris na sjedalu. Kako je hvatao sve više zraka, učinilo mu se da njezina koža isijava neku svjetlost ili toplinu, nešto što u uobičajenim okolnostima nije moguće primijetiti. Bio je istovremeno sretan, zbunjen, umoran, napaljen, zadovoljan, izgubljen i, na kraju krajeva, ponosan što je uspio ne svršiti u gaće. Ponovno je spustio glavu i nastavio je ljubiti po trbuhu. Dok ju je lijevom rukom milovao po struku, desnom je polako otkopčavao hlače. Tek što ih je otkopčao, primijetio je da mu nešto pokušava reći. Stišao je glazbu.

“Antologijski”, rekla je poluzatvorenih očiju. To je trebalo biti krajnje seksi.

I bilo je.

“Hvala”, odvratio je, pokazujući još jednom svoj dobar kućni odgoj.

Onda je, napokon, potpuno otvorila oči i pogledala ga. Činilo se da joj se svijest potpuno vratila. Opet je imala onaj pogled koji je Dario poznavao. Još uvijek seksi, ali neusporedivo manje.

“Sačekaj malo. Odmah se vraćam”, rekla je, spustila haljinu, uzela torbicu, otvorila vrata, provukla lijevu nogu ispred njegovog nosa i izašla iz auta. Zalupila je vrata za sobom i već djelić sekunde nakon toga nestala u mraku.

Nije je pokušao zaustaviti. Zbog svega se osjećao nekako izbačenim iz predviđene putanje. Neprimjerenim poput škorpije na kremšniti. Klečao je s erekcijom u gaćama i Dijaninim okusom u ustima i osjećao se potpuno usamljenim. Pokušao je bolje pogledati prste koji su još do prije nekoliko trenutaka upijali njezinu toplinu, kao da je očekivao da će sjajiti u tom mraku nasred hipodroma. Osjetio je da nešto nije u redu. Spustio je ruke na sjedalo ispred sebe. Nije htio vjerovati u to, ali nešto mu je govorilo da nije u redu.

A onda je iz mraka nečija ruka pokucala po suvozačevom prozoru i Dariju je zamalo srce stalo.

Unatoč šoku, uspio je prepoznati Dijanin obris. Odmah je osjetio kako mu se vraća samopouzdanje i erekcija. Sve je bilo u najboljem redu. Bio je spreman ostvariti svoje, i ujedno svačije, snove. Ako je uspio izdržati da mu svrši u usta, a da on pri tome ne svrši u gaće, onda je sposoban ostvariti i veće podvige. Nije još samo bio siguran u kojem će ih položaju ostvariti.

Kada je otvorio vrata, ona mu je pružila mobitel i osmijeh za odnose s javnošću. Zbunjeno je držao njezin mobitel u ruci i nije imao ideju što započeti s njim. Mobitel se nije uklapao niti u jedan položaj, niti u jedan podvig. Dijana mu je, onako poluoduzetom, primaknula ruku u kojoj je držao mobitel uhu i on je iz zvučnika začuo:

“Dario? U čemu je problem?”

Isti je trenutak znao čiji je to glas. Erekcija je, kao i slina iz njegovih usta, jednostavno nestala.