Tiranija svakodnevice : izabrane pjesme 1974.-2024. | Vojo Šindolić

MOLITVA VRAGU

za Predraga Lucića

Vraže
sačuvaj me bezdušnosti
žene koja više ne voli
Vraže
poštedi me bespoštednosti
žene koja se želi svetiti
Vraže
spasi me zaljubljenosti u Ljepotu,
odagnaj Amorove strelice od mog srca,
jabukom potkupi neku drugu potkupljivu dušu
(jer duša je ženskog roda
i često nas vodi do otvorenog groba)
Vraže
kad iz usta nedjeljom dotjeranih vjernika
začujem optužbe na tvoj račun
znam da se to spremaju počiniti
još jedno zlo
zatvaranja očiju pred Stvarnošću
Vraže
umorio sam se od neuslišenih molitvi
Njemu dobrom i pravednom
i napokon shvaćam:
zbog Njega ne zbog tebe
postoje uzaludnost i izgubljenost
Vraže
kad čitam o tvom prisustvu,
nečastivom,
inkviziciji,
lomačama, spaljivanjima vještica,
mučenjima heretika,
uvjeren sam da su ta zlodjela počinili
religiozni strvinari
i ovlašteni crkevni mesari
Vraže
tko je izmislio duhove
slijepu vjeru
oprost grijeha
bezgrešni život na Onom svijetu
čak i nebeski narod?
Vraže
ne vjerujem da su to tvoja zavodljiva djela
jer ti nikada nisi tvrdio
da je zemlja ravna ploča
jer ti nikada nisi govorio
da je vanbračno dijete grijeh
jer ti nikada nisi tražio
da išta bude sveto
ili nebesko
Vraže
kad na vijestima u novinama ili na TV
javljaju kako je netko podmetnuo
pakleni stroj
koji je razorio kuće, ubio ljude
smrskao lutke i druge igračke
i uništio dječje snove,
znam da to nema veze s tobom
i da ti nisi umiješan
jer pakleni stroj je tek
djelo ljudi protiv ljudi
Vraže
svakodnevno se pitam
zašto si uništio prašume Amazonije
prosuo kisele kiše
istrijebio risove i sredozemne medvjedice
probušio rupe u ozonskom omotaču
stvorio efekte staklenika
i sada nam je vruće
jako vruće
jer,
koliko znam,
tebi nije stalo do profita
već do ljudskih duša
Vraže
sažaljevam te!
jer vidim mnogo veću moć
u dolarskom kazanu
crvenog Coca-Cola Marlboro Winston McDonald’s melting pota
od tvog običnog starog crnog kazana
u kojem ključaju katran i smola
Vraže
ipak si ti jedan tužni osamljenik
skitnica nalik Charlie Chaplinu
jer ti nikada nisi mario
za čistu rasu
i arijevsku krv
ti nikada nisi nosio male crne brčiće
uvis dizao desnu ruku na pozdrav
i krajnje rješenje nalazio u konc. Logorima
plinskim komorama i pećima za spaljivanje,
ti nikada nisi nosio šinjel i krupne brkove
niti si otjerao 20.000.000 u led Sibira,
štoviše,
uvjeren sam, da si mogao, ti bi im bio podario
malo tvoje crvene topline da se ugriju
kad ih već nije mogla ugrijati
toplina Staljinove crvene petokrake
u koju su toliko vjerovali –
ali, čekaj malo,
ovdje se radi o stvarnim
živim đavlima, sotonama i vragovima
i ti si za gore spomenute
običan naivac,
razmažena filmska zvijezda
Vraže
kad viknem
IDI DOVRAGA!
čuješ li me ti uopće
i ljutiš li se,
ili je to kompliment za tebe?
Vraže
zbilja ne znam zašto su te ljudi
odjenuli u crveno
jer ti nikada nisi bio vatrogasac,
i zašto su ti samo nabili
te crvene rogove
kao da ti poput macho bika
juriš na svaku crvenu suknju
koju ugledaš
ili će prije biti
da su te u crveno odjenula
fratarska braća iz Vatikana
zbog njihovog
dvotisućljetnog straha
od crvenih
Vraže
za mene
ti si jedan običan dimnjačar
koji živi u dimnjaku –
zato su sve tvoje mačke
posve crne
Vraže
za mene
ti si dežurni krivac
ljudskoj gluposti
i neznanju
Vraže
kad ugledam crnu mačku
kako prelazi ulicu –
znam, to je tvoj pozdrav!

Halloween, 31. listopada 1998.
u vlaku od Trsta do Venecije