Tiranija svakodnevice : izabrane pjesme 1974.-2024. | Vojo Šindolić

NEDJELJA

Nedjeljo, ti i tvoje osamljenosti!
Radije bih umro bilo koji drugi dan nego u Nedjelju.
Svi radni dani i san o odmoru u tvojim satima, Nedjeljo.
Djeca osamljena igrajući se na ulici ili pišući domaće zadatke, muškarci osamljeni po kavanama i ravnodušni do pijanstva, i domaćice osamljene raspremajući posteljine i kuhajući ručkove.
Nedjeljo – to si ti! Vremenska praznina. Višak Europske Ekonomske Zajednice!
Ni početak patnji ni kraj zabluda!
San postaje istina. Nema spasa za izmučena tijela.
Dovoljno ćemo se odmarati u smrti.

Nedjeljo! ti i tvoj smanjeni broj autobusa Gradskog prijevoza!
Puste ulice i rijetki prolaznici.
Čitave obitelji izišle u Nedjeljne parkove osamljenosti.
Osamljeni psi pretrčavaju pješačke prelaze predgrađa.
Nema spasa! Težina svijeta je ljubav!
Ti si ta koja spaja i razdvaja zaljubljena tijela u ponedjeljak ujutro.

Gubim svoj razum, Nedjeljom.
Ne znam što bih sa svojim tijelom, rukama.
Sve knjige izgledaju nezanimljive i pročitane, Nedjeljom.
„Ponekad Nedjeljom“ gledam na TV. Više bih volio da je „Nikad Nedjeljom“!
Puste tvorničke hale i pospani čuvari i vratari iza rešetaka čuvaju izboreni komunistički dan nerada administrativno propisan i ovjeren u kalendarima socijalističkog zajedništva.

Neizbrisane školske table skupljaju prašinu vikendom! Ni škripe krede ni vrisaka dječje razigranosti, Nedjeljom!
Izlozi zaključanih dućana tako neprimamljivi. I opustjele slastičarnice u nedjeljno poslijepodne! dok s radija odzvanja prijenos nogometne utakmice.
Osamljeni vojnici na nedjeljnom izlasku bulje u praznu rupu tvoje namigujuće vagine – Nedjeljo!

Zar su i moji zakleti neprijatelji u pravu? Toma Zdravković, pjevajući, „Prokleta je ova Nedjelja“.

Nedjeljo, ti si namjerna zabuna koju je stvorio Čovjek biblijske Administracije!
Što činiti Nedjeljom? Dućani zatvoreni. Konobari pospani i mrzovoljni,
starice oštrooko bulje u prolaznike a mačke sklupčane pod automobilima;
Telefoni žena ljubavnica i muževa spremnih prevare nevažeći jer su obitelji na okupu – zbog tebe! Nedjeljo.

Nema radosti, ni spasa. Sve je zabluda ponavljanja svjesnosti. Istrajnost poraza vodi
– kolo vodi okolo naokolo – k tebi Nedjeljo.
Jer težina svijeta je ljubav. Ali nema ljubavi. Ni ljudske težine – ni povratka u staro tijelo koje nas je rodilo

Na oblacima radioaktivnosti letimo u zrak k tebi – Smrti, O Nedjeljo!

28. rujna 1986.