Tiranija svakodnevice : izabrane pjesme 1974.-2024. | Vojo Šindolić

ŠEST MJESECI

za Sonju Najdeski

1. Šest mjeseci

Prošlo je šest mjeseci
kako smo bili zajedno,
šetali Venecijom, Firencom i Rimom
vodili ljubav
kupovali stvari za tvoju rodbinu
jeli kruh s maslinama
i pili marsalu.
Kako se to uopćeno govori –
životne Okolnosti
razdvojile su nas.
Ali jutros
dok sjedim u polutami sobe
i kroz prozor
osluškujem
tuđa buđenja i ustajanja
prisjećam se naših buđenja u Veneciji
i gotovo osjećam
dokučivost tvog tijela
tvoju prisutnost.
Dio si mene.
Osjećam topli pritisak tvog tijela
i slapove crne kose na licu.
I nadam se da je i moje tijelo
jednako prisutno u tvom.
Nadam se.

2. Lido, Venecija

Prošlo je šest mjeseci
kako sam stajao iza tebe
na pramcu vaporetta za Lido –
u subotnjem jutru
vjetar je mrsio tvoju crnu kosu
i raznosio je po mojem licu
golicajući me,
radosno razgledajući
Gran Viale S. M. Elisabetta
da bi stigli do hotela „Des Bains“
i ja te fotografirao
sjedeći na terasi bara „Colony“
razmišljajući tada
i sada:
ovo je Život
a ne Smrt u Veneciji,
ovako bih mogao provesti cijeli
život,
šetajući rivom di Corinto
jedući sendviče
ljubeći voljenu
u usta od kruha, salame i ljubavi,
razgovarajući stišano o
smirenosti svakodnevnog življenja
promatrajući Lazaretto Vecchio
na obližnjem otočiću,
satima kasnije
prolazeći pokraj
krošnjama stabala
zaklonjenih pročelja privatnih kuća
i vila u Via Dardanelli
držeći te za ruku
ponavljajući
Ovo je Život.

3. San Michele, Venecija

Prošlo je šest mjeseci
od našeg posjeta
otoku San Michele
u nedjeljno podne
otežalo i utonulo
u sivilo laguna
na koje se spustila
gusta nebbia –
dvostruka tuga
prilazeći groblju San Michele
na vaporettu ispunjenom
dotjeranim Venecijankama i Venecijancima
s buketima svježeg cvijeća
u nedjelju pred dan Svih svetih –
I ti, dosađujući se
nekoliko koraka
udaljena od mene,
šetajući stazama
između mnogobrojnih
nadgrobnih ploča,
obiteljskih kapelica
lijevog luka grobljanske lađe
rezervirane za davno
izumrle plemićke familije
i ja opijumskom melankolijom
mladog ženskog lica
na nadgrobnom medaljonu,
užasnut, pronašavši
davno sanjano lice
Smrti u Veneciji –
toliko smrti odjednom
uznemirava i otupljuje –
duhovi gondolijera i zvonara
hotelijera i trgovaca
frizera i matrona
barkariola i mesara
ribara i vinara
staklara i zlatara
domaćica i sobarica
kurtizana i partizana
fašista i karabinjera
doktora i apotekara –

između njih
jedino dani
i godine –

i ti,
tako živa u meni,
tada
i sada.

4. Dan Svih svetih, Firenca

Prošlo je šest mjeseci
kako smo se
za Dan Svih svetih
uspeli na brdo Alle Croci
u tmurno jesenje jutro
zagledani u crvenkaste krovove
i kupole Firence pred nama,
nijemi protok Arnoa
pod mnogobrojnim firentinskim mostovima,
automobile u pokretu
s lijeve i desne obale
osluškujući šum krošnji borova i čempresa,
razgledajući crkvu
San Miniato al Monte
i onaj posebni dio istoimenog groblja
za djecu:
koliko smo bili tužni
i bezrječiti
gledajući u male anđele
što bdiju nad njihovim
malim kostima
i neutješne posvete
na njihovim uredno održavanim
plemićkim i bogataškim grobnicama
koje ni plemićke titule
ni bogataški novci
nisu mogli spasiti
da trčeći za loptom sudbine
ne upadnu u
rupu vječitog mraka
ne okrvavivši svoja koljena
nego srca njihovih roditelja
koji su dočekali duboku starost
tugujući za svojim
jedincima i jedinicama –

kao što i ja sada tugujem
bojeći se
da ću dočekati starost
čekajući te,
voleći te.

5. Krstareći Rimom

Prošlo je šest mjeseci
a kao jučer još –
u običnom poslijepodnevu
stajali smo na
ponte Regina Margherita
zagledani u veslače
što su vježbali na Tibru
nijemi
razmišljajući o
protoku vode
kojom veslaju veslači,
o automobilima koji
prelaze s jedne strane Rima na drugu,
i nama neodlučnima
nasred mosta

– svi ti protoci, dotoci, otoci
a nigdje stvarnog otoka
puno više toka
u zjenici oka
oh kad bi postojalo makar i ka
da se napokon uputimo k –

6. Šest mjeseci, tri svijeta

Prošlo je šest mjeseci
otkako smo se rastali
i ja sada živim u tri svijeta:
onom svakidašnjem oko mene,
onom u mojim mislima
u kojima ti živiš,
i onom u mojim
starim dnevnicima
iz kojih mogu pročitati
što smo ti i ja radili
dok smo bili
zajedno.

14.-20. svibnja 1996.