Tiranija svakodnevice : izabrane pjesme 1974.-2024. | Vojo Šindolić

MONTE BLUE

Često,
gledajući crnobijele filmove
legendarnih filmskih zvijezda
i mnogih drugih
manje poznatih glumaca
i statista,
razmišljam što li se dogodilo
s pojedinim od njih –
danas, kada su prah i pepeo,
slavna slova na papiru,
recimo, u filmu „G“ Man
s Jamesom Cagneyom,
u podužem popisu
sporednih uloga
pojavljuje se i ime Monte Blue
koje i poslije toliko godina
golica moju maštu
iako čak ne mogu
sa sigurnošću odrediti
je li ta osoba bila žensko
ili muško,
je li kasnije imao uspjeha
stekao vilu, sportski auto
i zaveo mnoge starlete,
ili je umrla u neimaštini,
ne ostavljajući za sobom
ni potomstva ni imovine
osim moljcima izjedene bunde
i požutjelih fotografija.
Ipak,
unatoč skučenoj filmskoj tehnici,
sve što su radili
obavljali su predanije, bolje, razumnije,
strastvenije
od današnjih mekomudih
bildera i
tetoviranih zavodnica;
sanjali su ustrajnije
ono što je danas postala
stvarnost
koja se odvija filmskom
brzinom –

i dok tako snatrim
pred televizorom,
stari, crnobijeli filmovi
o neumornim preljubnicima, nezasitnim kockarima,
sitnim lopovima, velikim gangsterima
i njihovim naivnim (ili podmuklim) ljubavnicama,
ratobornim ali pravednim crvenokošcima,
marljivim i miroljubivim farmerima,
hrabrim kaubojima što gone stoku prostranstvima
Divljeg Zapada, zloglasnim revolverašima
i okorjelim ubojicama,
poštanskim kočijama i
željeznim konjima
i sve luksuznijim autima
koji sve brže jure
i vraćaju me
u realnost
u kojoj smo svi
tek pokretne sjene
životne opsjene.

9. veljače 1995.