Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti | Irena Delonga

*

netko subotom ujutro donosi mrtvu lavandu, mrtve zumbule, mrtve maćuhice.
noć ima svog stražara
zeleno stablo
koje umije navući crninu
za svakodnevan sprovod
za malene smrti
veće od nas
dan koji ne možeš
zadržati
još jedan
i još jedan
(kupi vremeplov, živi jučer
ne daj da nas sutra nagrize i odnese)
mrak ima svog čuvara
koji tuguje
i korijenjem potkopava temelje kuće
za osvetu
pomalo pakosno
sve će nas nadživjeti
(ako mu ne posiječeš deblo iz zavisti)
nešto u meni subotom ujutro iznosi
mrtvi zaborav, mrtvu noć, mrtve odbrojene sate
razlomljene zrake bestjelesnog svjetla
i okrhnute riječi od tuge
smrt je malena i nevažna
subotom rano ujutro
u zadnjem mraku
plavom, modrikastom, vodenastom
nimalo svečanom
smežuraš se i mreškaš iznutra
od sitnih iglica hladnoće
smrt je neznatna
subotom ujutro
kao i svakog drugog jutra