Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti | Irena Delonga

*

bila sam spremna izmisliti igru
po jednu za svaki dan
samo da pobijedim zaborav. iscrtala sam atlas na svojim bedrima
jer sam ti htjela pokazati svijet. kupila bih haljinu za svaku
pustolovinu koju od mene otkupiš i nosila bih srebrne žlice u torbi
za slučaj da ogladniš. od češera, mraka i soli u zraku mogu usnama
napraviti večeru i grijati je među koljenima. ako podivljaš
možeš me pojesti zubima i prstima.
sjedila sam u svom miru
u malom akvariju
i čekala da pozoveš
imala sam rupice u kalendaru
u koje sam usula sjemenke dobrote
samo smo trebali proklijati. dala sam da nam izgrade brod
bijeli, sa plavim slovima u imenu. izabrala sam najbliži otok
jer dok mu prilazimo, možemo pogledati iza sebe
i prepoznati grad
možemo se osvrnuti bez žaljenja
i zamišljati da nema povratka.
(sutra ću otići sama tamo
nabrat ću pun crni kovčeg
mandarina
i na palubi se svađati sa tramontanom)
novembarsko more ću posuti opušcima
kao interpunkcijskim znakovima jer se svako putovanje
završava kao priča. posljednja rečenica bit će
ultramarin boje, sva morska
i konačna.