Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti | Irena Delonga

*

nisam te pronašla
(a trebao si biti lumin u nekoj mrkloj sobi
trebao si biti ta druga čaša lozovače ili ponizan sluga
pred mojim starim čizmama)
kupila sam novine, mogla bi ih list po list presložiti u malene avione
i gađati tvoja ulazna vrata
(ja znam tvoj kućni broj i uvijek brojim prozore
ne znam gdje si a vrijedi ona stara
magarac je bio, tko se nije skrio
baš bih te rado namagarčila)
povratak je težak, kao da nigdje ne pripadam.
ti si odjednom beznačajan, malen i tako potkupljiv.
ne perem kosu prije spavanja. vruća voda na studenim kostima.
poznati, mlaki zrak moje sobe. još jedan grad u kojem te nema.
odjednom se osjećam kao nerotkinja
(a nikada ti nisam željela roditi dijete)
i paničarim i plačem
nad svim nesrećama koje dolaze.