Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti | Irena Delonga

DŽIN

žena povremeno mora
pospremiti torbu
istresti sa dna mrvice duhana
oduševiti se pronalaskom ruža
otpisanog prije dvadeset dana
sa smiješkom skupiti rasute bombone
promrmljati
budala ne zna otvarati bombone
nasmijati se zadovoljno
jer budala ima dva metra
i ruke da poludiš
žena povremeno mora
iz novčanika izvaditi
prastare račune, papiriće, omote, ulaznice, karte
žena kao ja
mora se povremeno prepasti
tog velikog džina iz torbe
koji ždere sve nevažne sitnice
(ne ostvaruje želje)
živi samo da podsjeti
na beznačajno
na zamalo zaboravljeno
sačuvano tek u brojkama računa
u datumu na ulaznici
žena mora svako toliko bacati vrijeme u smeće
samo da načini mjesta za neku novu prošlost
bezvrijednu
i uvijek kratkoročnu
zamjenjivu
znaš li da u sitnicama
zapnu najveće poruke
znaš li da sve kontaminiramo
zadahom sjete
i da u smeću možeš
naći retrospektivu
samog sebe
znaš li da je račun potvrda života
da je tvoje smeće tvoja oporuka
i da samo papiri znaju pričati priču
znaš li da smo svi zakračunati
slovima i brojevima
i imamo poseban kod
znaš li da je svaki papir koji zgužvaš
i baciš preko ramena
poruka u boci
tebi samom
gdje si bio
posljednjeg petka u listopadu
i dok ne nađeš
u torbi, u džepu
u ladici
džina velikih očiju prepunih
nezaboravljanja
nećeš vjerovati
da netko sve pamti