Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti | Irena Delonga

PSALAM

od tvoje boli ostala je samo
grimasa
bezumna tišina i ranjavo tijelo
koje se smanjuje
i sada si koščica oglodana
mojom ljepotom
jer ja zorim i pretvaram se
u biblijsku boju tirkiza
crvena sam kao kurva
i zvonim srebrnasto.
ti imaš Kristovo tijelo
a ja sam Juda u haljini Marije Magdalene
srebrnjaci ostaju na prljavom šanku
gdje se kupuje oprost i iskupljenje
(ali samo na jednu noć, nikada doživotno
jer ni krivnja nije ista do jutra)
stabla su preniska za vješanje
ja se bacam naglavačke, na koljena, na asfalt
moje su šake nježne i male
dok grebem noktima crne mrlje od ulja
i udaram zemlju
kao narikače koje se lupaju u prsa
dok zavijaju od boli
za koju ne dostaje riječi
moj je urlik majčinski plač
moj je plač životinjski urlik
okrvavljene nevjeste
izdanog prijatelja
i bezbožnika kojem su ukrali vjeru.
u večernjoj torbici
pomazanje za nesvete usne.
ne možeš razapeti ljubav
koje nema.