Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti | Irena Delonga

ULJEZI

 

zaboravila sam pisati
riječi su se nakotile
kao štakori na tavanu
i stružu sitnim nožicama po podu.
kada sjedim u svojoj sobi
čujem pir glodavaca
i zamišljam ih kao velike nemani
koje sjede na kartonskim kutijama
i obijesno kockaju za moje uspomene
ne otvaram vrata
puštam ih da pojedu
kutije sa jastucima
bilježnice iz osnovne škole
i suncobran
neka sažvaču djedov kaput
bakine putne torbe
i debele prekrivače koje majka izvlači u studenom
sve je već načeto, nagriženo, izjedeno.
pod mojim krovom
prljave životinjice
jedu ostatke mog života
a ja selim na jug i puštam riječima
do kojih ne znam doći
da me jedu iznutra.
nedjeljno jutro je milosrdno
želim oprostiti
pakiram riječi
u smotuljke koje ti možeš pozobati.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.