Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti | Irena Delonga

*

ne čini li ti se da sam ponekad odviše starinska
(ne kad sam sramna, gola i skromna
ne kad ne umijem govoriti pred tobom
već kad prkosim,
kad mislim da zaslužujem bolje)
jebeš kemiju bez fizike, to zvuči kao nešto što bi ti rekao
ti mjeriš ljubav
u krevetu
a ja sam zaboravila uopće
kako se voli
zatvaram grudni koš
malim patentnim zatvaračem
jer mi je srce zapaljivo kao petrolej.
jednom će mi biti žao što sam sve riječi potrošila na tebe
(doći će netko drugi tko će ih zaslužiti
a ja ću mučati potrošena
ili se to već dogodilo?)
ponekad bolujem od romantike
iz crnobijelih filmova
i okamenjenih ženskih mudrosti naših baka
(u ljubavi se uvijek najedeš više gorkih nego slatkih krušaka)
umaram se lako. moj mehanizam usporava
dok te ne nađem opet. to je kao zavlačenje ruke u košaru
iz koje izvučeš zmiju.
prilike dolaze.
ja ih propuštam.