Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti | Irena Delonga

*

 

koraci koje čuješ
nisu koraci običnih prolaznika
nego ljudi
koji zarobljavaju prostor
možda čak na trenutak dulje
od tebe
i lome zrak
zvukom
koji svjedoči o pripadanju
koje ti ne poznaješ
soba u kojoj ležiš nije tvoja soba
i mrak je pokrivač
od kojeg ti se sanja
brojiš dane
kao zrnca na krunici
(koliko smo molitvi zaboravili…)
i samom sebi
odbrojavaš vrijeme mira
vrijeme poznatog
vrijeme sigurnosti
još je dobro,
kada udahneš baš do kraja
pričinja ti se da zrak miriše na sol i more
(ili je to tvoja odjeća već upila miris
povremenih radosti)
i smiješ se u jastuku
dok čekaš da noć
postane nešto više nalik
sama sebi.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.