Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti | Irena Delonga

*

 

sjećaš li se da smo mi izmjerili
obalu
i čitav jedan grad
u samo jedno jutro
san smo rastopili u šalici kave
namjesto šećera
glad u svim svojim oblicima
i ponovno nađena čistoća
zamjeram samo nade
koje se kote pod pazuhom
u mutno jutro
s prvim kapima ljetne kiše
čisti smo
i oprani
slanom i slatkom vodom
(nitko nas nikada nije imao)
potpuna sam i posvećena, kao malena hostija
odlazim od tebe bez daha
u bojama modrine i grimiza
moj je hod smiren i uspravan
smetlari gledaju moje gole noge
prolaznici se raspoređuju u rovove
svakodnevnice
voćar i njegove paprike
konobari i espresso aparati
nemoćni vozači pred semaforima
(ti si njihov sedam minuta,
a sve ostalo vrijeme moj)
kolporteri sa vijestima za koje ne marim
trafikantice sa malenim paketićima otrova
i raznobojnim preslatkim žvakama
mene boli trbuh od smijeha
dok sjedim na stolici, sklupčana kao u molitvi
kuhinja je ujutro svijetla i prazna
i nebo je bijelo bez sunca
grad se budi, a ja zamatam tijelo
pred spavanje
živo, vatreno, krvavo meso
čisto od radosti.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.