Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti | Irena Delonga

*

zimske su priče pradavne
zakašnjele i možeš ih iskašljati
već s vrata dok sklapaš kišobran
i opipavaš ustajalu tišinu kuće
ljubav koja se nije dogodila uvijek umije prezimiti
pod zubima
neizgovorena.
ako je želiš ispripovjediti sam sebi
(jer to je priča koju nitko drugi
ionako ne želi slušati
priče koje se nisu zaista dogodile,
za koje nema nade,
važne su samo onome tko ih izmišlja)
moraš je iscijediti iz vrećice čaja
čuvati u staklenkama
i paziti da se ne raspara kao pleteni šal
zato ja od tebe pravim kolače,
čuvam te uz peć
u zelenobijeloj šalici, ponekad u lončiću za kavu,
u knjizi koja ima 461 stranicu
(samo da potraješ što dulje)
pod jastučnicom koja je upila miris
neprobavljivih, boležljivih snova
(kada ležim prebirem te pod prstima
i odbijam zaspati)
u džepu zelenog kaputa, u novčaniku
među kovanicama
i pod petama novih čizmica
čuvam te
da mi ostaneš vruć i gust.