Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti | Irena Delonga

*

petkom sam ohola
i visoka
(ne možeš me dohvatiti)
petak je svaki dan kada obuvam potpetice
(sve djevojčice se žele uspeti do nečijeg obraza)
kad hodam
snažno udaram
o kameni obraz grada
kad čujem svoje korake
znam da idem naprijed,
kada se ulovim u odrazu izloga
zastajem i naginjem glavu
to si ti, prošapćem
i smiješno mi je što preko mog tijela
slova sriču:
sniženje
(a sebi sam tako skupa)
ja nikada neću biti lutka
iz izloga
slatka i kikotava
(nisam pametna,
samo želim da ne budem glupa)
mene ne možeš kupiti
ne dam da me podcjenjuješ i procjenjuješ
mene ćeš jednom zasigurno dobiti
džaba
kada i tijelo i duša dođu na rasprodaju
sada sam još uvijek dovoljno umišljena
pa se zamišljam kao preskupu
porculansku kinesku vazu
na aukciji, pred zadivljenim pogledima