Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti | Irena Delonga

PRKOSIM I JA

prkosim i ja
baš u inat
danima bez boje koji su
male mutne špekule na dlanu
stavljam ih pod jezik
da ne izgovorim
nešto suvišno
nešto uzalud
nešto urokljivo
puštam zadah kiše
da prođe kroz stakla
(grad i ja peremo se
grubom vodom,
stružemo se do krvi)
mokro rublje vraća svježinu
razapeto u sobama
perem čaše
za nove gutljaje
ledena voda
s okusom kamenca
nije dovoljno dobar razlog
da se spakiram i odustanem
prkosim i ja
četiri lončanice preživljavaju
kućne biljke ne znaju okus kišnice
voda iz cijevi
stvorit će mi suncokret
osam katova iznad betona
ne zaboravljam zalijevati biljke
znači, i ja umijem brinuti
za druge
prkosim i ja
pitom od sira dočekujem
povratnike
susjeda puni lift nikotinskim dimom
ja u podne pišem pisma bez vijesti
i vjerujem u nadu
iznosim smeće
zapisujem misli
prkosim i ja
oprat ću prozore kad se sunce osokoli
postat ću gušterica
pročitat ću neku američku knjigu
prikratit ću ja svoje vrijeme
ne, stvorit ću ga
načinit ću ga oblim, pretilim i sitim
nije mi teško čekati
kratim vrijeme
šutim
trebala sam otprve šutjeti
čučati u plićaku
čekati plimu
voda sve vraća
voda sve nosi
na obale naplavljuje što probere
zato usporavam korak
i smijem se lokvama