Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti | Irena Delonga

*

postoje ljudi koji te mrze umjesto mene
(ja im objašnjavam pobožno
da ti nisi zao i da su klice mojih bolesti
od neke druge ruke zasađene
od moje, zasigurno)
koga nema, bez njega se može. možda od te misli treba početi.
odmak od pravocrtnog gibanja me izbacuje iz ravnoteže
(udaram glavom o namještaj
jer je netko prerazmjestio sve što poznajem)
sjedim i plačem sa kvrgom na glavi. neskladna sam.
skupljam sličice kao i sve šestogodišnjakinje ovog svijeta
skupljam slike životinja jer je ljudskost nešto što još nisu uspjeli
naslikati.
drugi mi broje godine i kažu da je ovo neko drugo vrijeme koje nisam
zaračunala. prepravljam i prihvaćam
(kupujem ulaznicu za cirkus
koji predugo traje
redikuli nam otkupljuju dosadu i samoprezir
za male pare)
najgora sam kada mirujem. treba me pokrenuti,
izbaciti iz zgloba.
potreban mi je remont (potreban mi je remorker koji će me odvući
u svoju luku)
u kupaonici
na zamagljenom ogledalu
ispisujem pozive upomoć
nešto je u meni žedno osvete
(a možda je ljubav)
na meni brusi zube
i dolazi na naplatu
jednom tjedno
kada se stvaraš u obje zjene kao mala pokretna slika
kojom ne upravljam
naći ćeš me na nišanu
ako svrneš pogled iza leđa
na Pepeljugu u preskupim cipelama
(toliko skupe da ih ne smijem izgubiti)