Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti | Irena Delonga
IZ ITALIJE, BEZ LJUBAVI
ponekad robujem klišejima i mislim da postoje posljednje rečenice
zato sam se sva pretvorila u pticu, malog pismonošu
koji donosi zadnju šansu
(ti obožavaš prokockati svaku koju dajem)
i očekujem obećanje pred rastanak,
zalog za povratak. odlazim bez dugova
bez cedulje
ja lako zaboravim da putovati znači bježati
na kratko
(povratak je mirenje sa samim sobom)
odlazim kao da idem zauvijek
i kao da ta druga zemlja ima drugo nebo
pod kojim me ništa neće boljeti
ali sve čega nema podsjeća me da ipak postoji
ne znam možeš li razumjeti
studeni nema svoje lice u tuđoj zemlji
u kojoj se ljudi glasaju kao da pjevaju čak i dok psuju
(naši ljudi zvuče kao da proklinju i preklinju
svojim tužnim tvrdim jezicima
od kamena i plača)
ja sam imigrant srećom samo deset dana
nema dovoljno vremena za prezir
ja izvikujem svoje male slavenske slogove
u njihove filigranske uši
(Babilon, ljubavi, uistinu Babilon
a neki su se zaista uspentrali do Boga)
obećavam, reći ću ti nešto lijepo, bilo što
čim se vratim, nešto iskonsko i grubo
nešto poput, volim te.
velegrad ima velike kante za smeće
u koje bih mogla ugurati čitavog tebe
ali sve je preskupo za bacanje
(pogotovo ti
tebe treba sačuvati do povratka
jer sam te tek sada našla)
moje prljave siromašne ruke vade iz smeća tuđe dragocjenosti,
jučerašnje novine
i ostatke nečijih zalogaja
(u našoj zemlji to rade galebovi
kada je more izjedeno i siromašno
a mi previše bahati i siti
ja sam zaista vidjela tu veličanstvenu pticu
kako iz kontejnera vadi ručak, kao lik iz neke basne
u kojoj bi vjerojatno bio persona pogrbljenog penzionera.
u našoj zemlji su i ptice gladne
i kopaju po smeću)
gladan čovjek nema ponos
(kako sam te samo ponekad gladna)
ali je dostojanstven pred prejedenima
u mramornom gradu u kojem se kupuje iskupljenje
ja ti opraštam
(u licemjerju i zlatu naši su grijesi neznatni i maleni
ja koračam ponosna, svijet je prevelik
kad si sam)
pomislim kako baš ti i ja zaslužujemo biti
sretni i bahati
kao
vatikanski golubovi
lijene, debele ptice koje ne lete
jer ne moraju.
Sadržaj
I.Treća sreća
Džin
Varijacije na buđenje
Cabaret
prazna barska stolica
ništa dobro više nije ostalo
bila sam spremna izmisliti igru
Prkosim i ja
ja sam tebe odnijela kući
Matador
neka se dovalja kiša
budim se kao slamnato strašilo
postoje jutra
ne mogu se više vratiti
sve je naopako
Prestati je lako
II.
kupila sam kartu za vlak
vjetar stanuje u cijevima u mojoj kući
netko subotom ujutro donosi mrtvu lavandu
izvježbala sam svoj strah
ja uvijek govorim
koraci koje čuješ
Psalam
Sevdah
sve što je zaista strašno
Uljezi
Gnjev
sjećaš li se da smo mi izmjerili
tijelo je savršeno oruđe
zimske su priče pradavne
povremeno se igram vremeplova
umorila sam se od ženskaste poezije
III.
poželio si pjesmu
uzela sam te u usta
sve je dobro
Deus ex machina
postoje ljudi koji te mrze umjesto mene
krivotvorim datume
nisam te pronašla
ne čini li ti se da sam ponekad odviše starinska
ja umijem brinuti za cijelu jednu malenu
petkom sam ohola
u nedjeljno poslijepodne
Iz Italije, bez ljubavi
zahod je idealno zamišljen prostor za intimu
Glas u ušima
Impresum

