Mostovi | Davor Mandić

* * *

 

Izljev duše u mozak
zemlja mi plače na
ramenu u polutami sobe s
indijanskom pjesmom na usnama
u vigvamu skvo
lijepa kao stereotip
daleka zmija
sunce je zadnji put
kroz krošnje provirilo 19**
puno je vode proteklo
dok smo naučili
obuti cipele
u vigvamu skvo
lijepa kao duša
daleka kao san.