Mostovi | Davor Mandić

* * *

 

Uronim u tvoje tijelo pa
se otopim kao sladoled
u podne na hvarskoj rivi
bez propusnice po
tvojoj bescarinskoj zoni
znam
da hodam po rubu
onda se odmaknem
usučem svoje bodlje
i umiljato kao
mačje klupko
zatreperim
prije prsnuća
izgrade se mostovi
osoljenog zraka.