Mostovi | Davor Mandić

* * *

 

Utroba moje sobe
izvrće se prema van
meko meso kao
raspuknuta smokva
na crvenom hvarskom
suncu mi smo
gušteri uroborosi pa
načelno smišljanje
grijeha puti ni izbliza
ne može računati na mene
rekoh
načelno jer u sobi
punoj komaraca
ne može se nego
sisati slatki nektar

kad sunce silazi
ulazi na velika
vrata ulazi u
oči pore ostavlja
lelujav odraz i
mrtvo naličje stvari.