Mostovi | Davor Mandić

* * *

 

Iz suznog pogleda
sna u kamenu
cijede se tumori
neba
u protoku vode
ogleda se šuma
ribe su došle
sa svojih ušća
da se mrijeste
a panova kola
žute su pjege
sunca
odjednom
čvornata stopala
stabala i nabrekle
njihove žile
navješćuju pomak
hoće li se skupiti na
autocesti i krenuti prema
gradu podno nebodera
ili samo
uzmiču
iz mojih snova?