Mostovi | Davor Mandić

SIGURNA KUĆA

Zamisli
da smo se ujutro probudili u
autokarti Australije
vidjeli bismo klokane
ja bih te nosio u tobolcu
a zrak bi bio spretan
kao potez kistom flamanskog
maestra
popodne bismo ležali u
plićaku do koljena
i sanjali nebodere kako
se ljušte iz vode
njihova stakla od zmijske kože
u kojima galebovi traže
svoj odraz mirisala
bi na zloću
moja kosa saplela bi se oko
tvojih riječi
ali znaj
ne bih dopustio da
zaspiš u kući bez
prozora i vrata
dok je vani potres.