Mostovi | Davor Mandić

POSADA

 

One bube što sam
ih posadio u čarapama
ne daju mi mira
izlazak iz cvijeta mladosti
u plavo jutro
morbidan je
djeca upijaju kišu
i rastu prema oblacima
dok po meni rastu
točkice prvo male
onda sve veće
narast će tolike da
ću morati prestati
koristiti deminutive
a kad crveni telefon
zazvoni preživjet će
samo žohari i djeca.