Mostovi | Davor Mandić

* * *

 

Na margini stranice
probušio sam oblak koji
je zatrudnio dan
bujica crne kiše
gutala je foneme
dok je primorski plač
zapljuskivao obale
rumenih obraza i
teški se kapci spuštali
iza rešetaka trepavica
krik by krik na
premotavanju unazad
u groteski životne vrpce
da gledaju smiješnim
očima koje uvijek
vide i uvijek znaju
koje kapke ne
zatvaraju
niti da čuju vrisku
trsku slamku spasa
gradivne imenice
šaltaj program
ili
molim te
uđi u fusnotu.