Mostovi | Davor Mandić

* * *

 

Moja olovka ostavlja trag neba
popodne u ruci majstora
uroniš u procjep
između krovova slova
i snatriš ulice interpunkcija
110 m s preponama
odzvanja glas iz zvučnika
starter pogađa glinenu pticu
i sve se skuplja pod upitnikom

naseljavaju li baloni od sapunice
kišobrane
koji plaču za pocijepanim nebom?