Mostovi | Davor Mandić
6.
Moje srce je kuća
Ujutro rasteže se u Španjolskoj
pa je hacijenda s velikim smeđim trijemom.
Popodne već je u Japanu
pa je pagoda do koljena u sakeu.
Kad pak zaraste u bršljan,
sliči na ljutog Rusa i nitko joj neće blizu.
A onda opet
bude i topli kakao,
kad kiše dugo padaju
i ispiru boje s krajolika.
Moje srce veliko je ko kuća,
u njega stane cijeli jedan grad
bez ljudi.
Jedino mi nije jasno
što radi noću
u mom jastuku.
Sadržaj
mostDOK JE VESELJE BILO U POVOJIMA, GACALO SE IZNEVJERENIM HORIZONTIMA KAO DA MEĐU PRSTIMA NEMA MOSTOVA
Mario
Biti Ivica Prtenjača
Bitka za Pariz
Kajgana
Posada
Čelične ptice kljucaju
Sigurna kuća
Kao jaje
Vodnjan vs. Arizona
Savijača
Antene
Stara latinska
Kruzi koji se šire
Praznina je najdublja
Krug
Utroba moje sobe
Vino je ispralo
Gusti razmak između trenutaka
Stvari rastu
Jutarnja zebra
Mjesečeve mijene
Iz suznog pogleda
Nema više tajni
ILI ZAŠTO JE NASLOV DOŠAO NA KRAJU BALADE O KLUPKU I ČUNJEVIMA
Budi moj nemirni
U prosutoj kosi
Teški su i olovni
Kad svučem kožu
Tijelo
Gorostasne beskrilne ptice
Kad se probudim ujutro
Ime
Na margini stranice
Svako jutro narastem
Misao je otišla za brodom
Pejzažna
Izljev duše u mozak
Istraga nije polučila rezultate
Kad uđem u svoju kožu
Renesansa probuđenog boka
Čuveni most preko rijeke
Uronim u tvoje tijelo
Obješeni policijski sat
Izbili su mi iz glave
Zaigrana sjena u parku
Brod zaplovi
Moja olovka ostavlja trag neba
JA SAM KRIV
1. Shizofreni subjekt tjera me da tražim
2. Nikad neću imati djecu
3. Ja gonim krdo velikih riječi
4. Gledala me kao ovisnika
5. Plakao sam unutar stabla
6. Moje srce je kuća
7. Neki nemir bušilice
Impresum
