Mostovi | Davor Mandić

1.

Shizofreni subjekt tjera me da tražim
svoj poludjeli predikat, ali on mi uzmiče,
pod stolom, pod urom, pod zidom.
Poigra se na putu s mojim klupkom,
pogladi me po kuštravoj kosi,
poljubi mi curu…
igra se sa mnom.
Igraj se sa mnom, zavapim.
On bježi preko stola,
u čizmama od sedam milja,
ispod hvarskog sunca na hvarskoj rivi
sve prema pukotini svijeta,
propisanom pupku.
Tamo je u klasičnoj sačekuši
pa sjekirom posred glavinje.
I kako sad ja to znam,
a ipak tamo idem.