Mostovi | Davor Mandić

* * *

 

Nema više tajni
u djevojačkom hodu grada
kutak za razonodu
umoran je od Kristova
iskušenja i uličnih svirača
veliki dječak i
latice luka
cvijeće/slika
i mrtva priroda
dok sam bio curica
pozivala sam na
igru u dvorištu
crtala sam mašne
preko lica i ljubila se
u ogledalu
kad sam postala dječak
sve je progutala
filozofija a mama
je postala zemlja
nema više tajni u
nogometu neurona
igraju se produžeci
na kladionicama stojim
onako.