Mostovi | Davor Mandić

5.

 

Plakao sam unutar stabla
i šutio svijet oko sebe.
Suhe grane okretale su se k meni,
kao da me žele odstraniti
od sebe,
kao da sam neko
strano tijelo prirode,
tumor na dvanaestercu
nikad prežaljene pjesme.

Između djeteline i maćuhice
nepremostiv je jaz;
ovaj fortune cookie
ne želi u rat.