Mostovi | Davor Mandić

* * *

Čelične ptice kljucaju
tamo negdje po američkoj
pustinji
nema utjehe u jeziku
ni u kosi
ni u kaosu
ali potražit ću skrovište u
poznatoj riječi
i obećajem da me neće
biti nigdje drugdje
možda se tada
rasprsnem
nestanem
i konačno prestanem
polagati pravo na životinje
ako poslije i uđem
u metaforu kao kroz
vrata popodnevne sobe
zaboravit ću na
rebra dobre životinje
koju je snašlo
dok je mirno pasla

njih je i
tako sve manje
a pitanje je li doista nebo
krivo za ptice nekako
me više ne uzbuđuje.