Trobojno bijelo | Stipe Odak

Draga Marlen,

Pismo nije ni dugo ni kratko.

Vrijeme ovisi o tome kako se brzo krećemo. A ja mirujem.
Već sam nekoliko godina na mjestu bez promjene. Ljudskih godina. Onih koje se
mjere po protoku krvi i pulsiranju zvijezda. Ako staviš točke na vrijeme i prostor
dobit ćeš kocku. Tvoj otac bio je u pravu kada je rekao da je život kocka. Postoji
bezbroj mogućnosti, a samo je 6 osnovnih boja, i u pokretima ruku uvijek nešto
dobivam i gubim.

I svaki put se javi taj kronični embolizam misli. Znakovi se nakupljaju u velike
grudice i teško protječu. Na ritam vremena odgovaram disanjem.

Ja vidim stvarne odnose. U nestvarnom referentnom sustavu.
Toplina mi kaže da si tu,
a s drugog kraja vidim da to nečija ruka
crta ortogonalnu projekciju na ravninu mojih želja.

Sačekat ću bijele noći. Možda ću onda vidjeti jasno.

Albert