Trobojno bijelo | Stipe Odak

MEMOR

Donesi mi nešto toplo da prolijem u pluća,
možda će ti tako biti topliji moj dah.
Previše dugo smo promatrali tugu,
a da nam se ne bi nastanila u očima.

Vrata podruma su vuneni zastor
koji se lako omata.
Što te prostorije bez svjetla
u koje si me dovela?

Ja još imam svjetiljku da pronađem krevet
i zaspem nekoliko godina.
Ako ostanem dovoljno dugo
možda se izbriše i granica.

Šteta što tu ne dolaze samo skrivene želje,
nego i strašila.

Promijenit ću se jednom sasvim,
samo budi strpljiva.