Trobojno bijelo | Stipe Odak
MEMOR
Donesi mi nešto toplo da prolijem u pluća,
možda će ti tako biti topliji moj dah.
Previše dugo smo promatrali tugu,
a da nam se ne bi nastanila u očima.
Vrata podruma su vuneni zastor
koji se lako omata.
Što te prostorije bez svjetla
u koje si me dovela?
Ja još imam svjetiljku da pronađem krevet
i zaspem nekoliko godina.
Ako ostanem dovoljno dugo
možda se izbriše i granica.
Šteta što tu ne dolaze samo skrivene želje,
nego i strašila.
Promijenit ću se jednom sasvim,
samo budi strpljiva.
Sadržaj
BIJELE* NOĆIUspavanka
Zlatni oblak
Bijele noći
Razdoblje posvete
Memor
U Jobovoj kući
Misao na Boga
O duši
Zašto sam postao pjesnik
JUTRO, POPODNE I JUG
Jug
Popodne
Letargija
PRLJAVO BIJELO*
KAO U STAKLU, TAMNIJE
Kao u staklu, tamnije
Put stakla
Zimi
Ljetom
VODENI PROSTORI I ŽELJE
Morsko tijelo
Vode od voda
Suša
Vježbe izrona
Noc turn o
-ver
DRVO ŽIVOTA
Noina arka za riječi
Na babilonskim obalama
Vrijeme sječe
CRNO*-BIJELO
Kolike praznine
PJESME O SMRTI
Nepokretu
Smrt stvorenja
Bijeli mak
Akvarij
PROSTOR ŽELJE
Prostor želje
I te sam noći ponovno usnuo
(Utišana želja)
Paralaksa
Pisati u vjetar
Impresum