Trobojno bijelo | Stipe Odak
ZAŠTO SAM POSTAO PJESNIK
Sada kada se više ne mogu pouzdati u uspjeh
govorim samo s nadom da svaka riječ krije sjeme svjetla.
Nesiguran kao tijelo vatre, pronosim što imam.
I trebao bih oprati ruke prije nego napišem išta,
očistiti stazu prije nego stupim u svijet
i uravniti dah da bi moja misao ostala cijela.
A onda su došle kiše.
Pronijele su šarenilo krajeva okruženih morem.
Neuhvatljiva voda prolazi put do neba
i vraća se tamo otkud je potekla.
Na rubu oka ja vidio sam boje i kraj neba kako ti dotiče rame.
Opet se sjetih čežnje u sebi
i ne znam od kojeg je mora potekla.
Upisala se u mene kao sunce u kožu
i kao jezik u duh djeteta.
Ona mi je bila svjetlo.
Na tijelo noći ja sam navikao.
Naučih hodati u mraku, loviti vjetrove u stupice
i glasom procjenjivati dubine ponora.
Ali vidjeh dugu da ti dotiče rame.
I put čovjeka negdje završava.
I to sam ti morao reći.
Sadržaj
BIJELE* NOĆIUspavanka
Zlatni oblak
Bijele noći
Razdoblje posvete
Memor
U Jobovoj kući
Misao na Boga
O duši
Zašto sam postao pjesnik
JUTRO, POPODNE I JUG
Jug
Popodne
Letargija
PRLJAVO BIJELO*
KAO U STAKLU, TAMNIJE
Kao u staklu, tamnije
Put stakla
Zimi
Ljetom
VODENI PROSTORI I ŽELJE
Morsko tijelo
Vode od voda
Suša
Vježbe izrona
Noc turn o
-ver
DRVO ŽIVOTA
Noina arka za riječi
Na babilonskim obalama
Vrijeme sječe
CRNO*-BIJELO
Kolike praznine
PJESME O SMRTI
Nepokretu
Smrt stvorenja
Bijeli mak
Akvarij
PROSTOR ŽELJE
Prostor želje
I te sam noći ponovno usnuo
(Utišana želja)
Paralaksa
Pisati u vjetar
Impresum