Trobojno bijelo | Stipe Odak
USPAVANKA
Ko te kamí
Po mehu tu na[1]
Pomije[2] me blijedo lice:
Stare stvari porculana.
Lijevo krilo Afrodite,
Meka torba istijana[3].
Ko te kamí
Po mehu tu na
Klapa seper[4], žrtvu nosi,
Tko li šuti, tko prkosi?
Stupaj ravno, ne dotiči
Kome-ever[5] nepomični.
Ko te kamí
Po mehu tu na
Zalij sutke[6] mili-prahom[7]
Pomajanoj[8] ih uposti[9].
Sve će niknut što nestaje
Iz mog groba – mlade kosti.
Ko te kamí
Po mehu tu na
Usni, usni, zasuni se[10],
Dotičući kokonice[11].
Jer sve moje tek udebe[12]
Jedan komad baš za tebe.
Ko te kamí
Po mehu tu na
BILJEŠKE
[1] Jedna je vječnost, a [njeni] ostaci mnogobrojni
[2] pomivati = 1. podsjećati na djetinjstvo; 2. stvarati poluprozirne slike pred očima; 3. lagano se tresti kao u groznici
[3] istijanje = u starini poseban postupak pripreme svadbene odore u kojem se tkanina drži 3 dana pod slapovima, nakon čega se suši na vjetru i suncu dok se preko noći mora izlagati na mjesečini
[4] seper = 1. eufemizam za životni put osobe koja je isuviše propatila; 2. općenit naziv za težinu životnog puta
[5] kome-ever = skupni naziv za uspomene preostale na ratnike svih vremena (prošlih i budućih); suprotno: hilev-evet = skupni naziv za kolektivna sjećanja na mirotvorce.
[6] sutke = vrhovi cvjetova koje čine tučak i nekoliko latica oko njega
[7] mili-prah = polenova zrnca svih cvjetova koji niču tijekom zime; koriste se za mirise, bojanje tkanina i kod liječenja melankolije
[8] pomajana = žena koja ne može imati djece
[9] upostiti = 1. darovati o blagdanu; 2. činiti više stoljeća uzastupno; 3. darovati kome dar koji će umiriti duh
[10] zasuniti se = 1. čvrsto zaspati u krevetu koji je prekratak, 2. spavati u sklupčanom položaju.
[11] kokonice = grive mitskih letećih konja koji odvode mrtve duše u nebo
[12] udebiti = 1. konstantno čuvati nešto po strani za nekoga; 2. ugrabiti nešto za nekoga; 3. sakrivati dragocjen predmet kako bi ga se jednoga dana predalo u nasljedstvo
Sadržaj
BIJELE* NOĆIUspavanka
Zlatni oblak
Bijele noći
Razdoblje posvete
Memor
U Jobovoj kući
Misao na Boga
O duši
Zašto sam postao pjesnik
JUTRO, POPODNE I JUG
Jug
Popodne
Letargija
PRLJAVO BIJELO*
KAO U STAKLU, TAMNIJE
Kao u staklu, tamnije
Put stakla
Zimi
Ljetom
VODENI PROSTORI I ŽELJE
Morsko tijelo
Vode od voda
Suša
Vježbe izrona
Noc turn o
-ver
DRVO ŽIVOTA
Noina arka za riječi
Na babilonskim obalama
Vrijeme sječe
CRNO*-BIJELO
Kolike praznine
PJESME O SMRTI
Nepokretu
Smrt stvorenja
Bijeli mak
Akvarij
PROSTOR ŽELJE
Prostor želje
I te sam noći ponovno usnuo
(Utišana želja)
Paralaksa
Pisati u vjetar
Impresum