Žene iz Altamire | Mateja Jurčević

PRISTIZANJE LJUBAVI

Četiri moja rođaka
sva četvorica pogranični policajci
i jedan ujak ne po krvi
u spačvanskoj šumi
žmire na kamione s istoka
peglaju zelene cerade i vraćaju ih
uredno složene u prikolicu
Brončane im se ruke zahvaljuju
putujući do drugoga prezimena
ali s istom šuškavom navikom

Četiri moja s čvornatog stabla
i jedan na vlažnom panju lužnjaka
za njih sam čuvala vodoravne piksele
tvojih divno širokih usta
i sada se smiješiš na fotoportretu
kraj feliksa sofija reksova
i odvoznika teškog tereta

Četiri moja rođaka
i jedan ne po krvi ujak
znaju kakav kofer nosiš sa sobom
ali ih ne zanima što je u njemu
Svaki kofer sa sjevera sumnjiv je kofer
I prije nego te ljubazno puste u zemlju
i dopuste da uzgajaš svoje riječi
u ušima lokalnih djevojaka
obećali su mi oglasiti se šifrom:

Florafin zemlja za cvijeće danas je prodana

Spakiraj samo najnužnije
skoči u vodu
i plivaj na drugu stranu Dunava