Žene iz Altamire | Mateja Jurčević
ŠTO SMO VIDJELI KADA SMO PODIGLI POGLED
Gledajući u nebo
s nepoznate nadmorske visine
orijentiram se po svemu što se raspoznaje u njemu:
po jednome bijelom šepavom konju
jetri koja se raspada na oblačiće
mrkom licu Tarantina
po velikim čeznutljivim ustima koja će me progutati
ako ne uzmaknem korak
po blijedećem tragu aviona – kardiogramu tvoga odlazećeg srca
Sadržaj
Urednikov izborMoj jezik je odbjeglo mladunče lavaBUKOLIKE
Moja je zemlja puna šuma
Naelektrizirani pokrivač
Moja se ljubav širila zemljom
Ta zemlja koja stane između brade i ramena
Sada je tu gdje stojiš jedna livada i jedna dolina
U tu je zemlju uletjelo moje srce kao
Objavili su u državnim novinama
Pod zastavom ambasade ogrću se tvojom kožom
Ne prelazite cestu na signal za slijepe
Nad samim središtem toga grada
Kada izvadiš ruku iz džepa traperica
Urednikov izborTri kamena ukradena iz luke
ELEGIJE
Urednikov izborpristizanje ljubavi
kad dođe proljeće kupit ću kartu za bukurešt
mogućnosti
nikada neću znati ono bitno o tebi
pour
krajem svibnja
zatim su se dugo smijali
pustinje
Urednikov izborsrest ćemo se nakon trećeg rata
oni se vraćaju
na putu te presretnu lopovi
noću
potkopavanje ljubavi
rođendan
putovanja
što je ostalo nakon što smo napustili stan
disanje ljubavi
sjećanje i suprotni pravci
slike koje smo sačuvali
što smo vidjeli kada smo podigli pogled
GROTESKE
Urednikov izboržene iz altamire
rapsodija na paganinijevu temu
portreti nepoznatih žena
muzej na otvorenom
susjedstvo
himera
mimikrija
nemogući predjeli
izopćenje tijela
signali
pokušaj samoubojstva u lutrijskom bubnju
povratak
Impresum
