Žene iz Altamire | Mateja Jurčević

*

 

Moj jezik je odbjeglo mladunče lava
zato se valja po dinama
kao slovo u početnici
Pamti raspored pješčanih vrhova
klizi šapama niz padinu

Moj jezik je gluho štene
koje ne pridaje važnost vjetru
zato se i budi izgubljeno
s ušima punim pijeska
u prostoru koji nitko više ne može
iznova složiti