Žene iz Altamire | Mateja Jurčević

ŠTO JE OSTALO NAKON ŠTO SMO NAPUSTILI STAN

Na osunčano parkirno mjesto iznijet ću monsteru u velikoj glinenoj zdjeli
sušilo s rubljem i stolac
da sjednem uz cestu u svoj dugi pravokutnik u kojemu se od tebe može naći
samo oprani sivi sako
da izložim obraze i čelo
karoseriju lica
da ugasim klimu i osmjehnem se prtljažniku susjednog Smarta
da me s petog kata netko polije prljavom vodom
da bude ljeto i more koje donosi kuhanu plastiku s daleke pučine
da iz miješanog otpada izvlačim boce i dijelim ih kao milosrdni Samaritanac
kao sladoledar
da uvečer spakiram stvari i krenem i da za mnom trče djeca
da me pitaju ima li još